Autorice: Denija Hidić i Ajša Kočan
Prema podacima iz 2014. godine, od 1037 ulica u Sarajevu, samo 15 nosi imena po ženama ili su vezana za žensko iskustvo. U gradu gdje svaki korak vodi kroz prošlost, ispisanu na pločama ulica, trgova i javnih ustanova, imena žena gotovo da i ne postoje. Ova nevidljivost nije slučajnost, ona je posljedica sistemskog brisanja, kako iz knjiga i pamćenja, tako i iz jezika svakodnevnice. Ženski doprinos u borbi za jednakost, znanje, umjetnost, slobodu je zanemaren, a bez priznanja tih doprinosa, teško je govoriti o društvu jednakih mogućnosti.
Upravo iz ovog razloga, Denija Hidić i Ajša Kočan, u kolaboraciji sa Fondacijom CURE i Fondacijom LARA, kreirale su online kampanju pod nazivom “Njeno ime zaslužuje ulicu” koja se sastoji od šest kratkih videozapisa, gdje šest osoba, od profesora do influencera, govore o po jednoj ženi iz bosanskohercegovačke historije, te na koji način je njeno ime vezano za ulice Sarajeva. Ovi kratki videozapisi podsjećaju na bosanskohercegovačke žene, na njihova djela, borbe, žrtve i o tome šta sve gubimo kada ih zanemarimo u procesu memorijalizacije.
U ovih šest videozapisa, osvrnuli smo se na šest žena od kojih dvije imaju svoju ulicu i mural, dvije su nekada imale ulicu i porodilište nazvanu po njima, a i dvije kojih se na ovaj način Sarajevo nikada nije sjećalo.
Pa tako novinar Nikola Vučić ispred Vijećnice govori o bibliotekarki i heroini Aidi Buturović; novinar Duje Martinić Cezar o prvoj bosanskohercegovačkoj novinarki Mileni Mrazović, ispred murala posvećenoj njoj; a influenceri Amer Kadić i Adi Bebanić, govore o osnivačicama prve i druge ženske škole u Bosni i Hercegovini – Staki Skenderovoj, čija je ulica preimenovana i Miss Irby čije ime još uvijek krasi jednu od ulica u centru Sarajeva. Pisac Josip Milanović, u prostorijama Akademije likovne umjetnosti u Sarajevu, govorio je o slikarki Adeli Ber, te glumac Emir Fejzić se osvrnuo na antifašistkinju Zehru Muidović Hakirević, čije ime je nekada krasilo porodilište na Jezeru.
Zašto govorimo o ovome?
Jer historiju pišu muškarci, narativi o našoj prošlosti se stvaraju kroz patrijarhalnu prizmu, te se izgradnja mira poima iz muške perspektive. Međutim postoji i Njena historija koju trebamo saslušati, istražiti i potruditi se da ne iščezne iz kolektivnog sjećanja. Ako obratimo pažnju na žensku historiju, ona nas podsjeća na hrabrost i snagu žena, te na njihov enorman doprinos izgradnji mira.
Žene su bile, i jesu, umjetnice, naučnice, novinarke, spisateljice, aktivistkinje i mirovnjakinje.
U društvu koje zanemaruje njenu perspektivu, te odluke donosi bez nje na umu, od izuzetne važnosti nam je da je ne zaboravimo, da je se redovno sjećamo i podsjećamo na nju, a nazivi ulica, mostova, trgova, škola su samo jedan dio institucionalizirane memorijalizacije.
Zato vas pozivamo da pregledate ovih šest videozapisa, kako bismo se skupa podsjetili na ovih šest bosanskohercegovačkih heroina, te vas pozivamo da samostalno istražujete žensku BiH historiju, jer ona itekako postoji.
Videozapisi su objavljeni na Instagram profilu Fondacije CURE.