Autorica: Azra Imširović
Teme novca manje su prisutne u kontekstu ženskih pitanja od tema prava, zakona i historijata ženskog osnaživanja. Kada se govori o njemu to je najčešće kroz prizmu manje plaćenosti žena u odnosu na muškarce. Time novac nastavlja biti društveni tabu od kojeg ovisimo, dok žene zadržavaju češću ambivalenciju u odnosu na isti.
Takav unutrašnji konflikt proizlazi i iz historijske činjenice da žene nikada ranije nisu imale pristup sredstvima i stepenu nezavisnosti kakve imaju danas, uprkos postojećim razlikama među različitim grupama, dok su još u nedavnoj prošlosti bile lišene više od polovine tih resursa.
Tranzicijski period ovog sazrijevanja u odnosu prema novcu je kompleksan i zahtijeva lično razumijevanje uvjerenja s kojima smo odrasle, a koja i danas, bez obzira na početnu finansijsku situaciju, gotovo uvijek reduciraju naš potencijal za dalji finansijski rast.
Autorica knjige Financial feminist-Financijska feministkinja, Tori Dunlap, osnivačica je Her first 100k, koji je osnovala kako bi se borila za financijsku nezavisnost i opismenjavanje te time konkretnim resursima doprinijela ženskim finansijama. Osim toga, osnivačica je platforme Treasury koja podučava osnovama investiranja, financijskog ulaganja i dugotrajnog financijskog blagostanja.
Njena knjiga predstavlja amalgam praktičnog iskustva u financijskom sektoru i oštrog uvida u društvene strukture nejednakosti. Obuhvata svjedočanstva drugih ljudi koji su prevazišli emotivni i strukturalni problem u svom odnosu prema novcu i onome što on donosi, ali i niz nesebičnih savjeta kako svaka osoba, a posebno svaka žena, može već danas krenuti poboljšavati svoju financijsku poziciju. Iako bi nekima ovakvo što zvučalo kao self help štivo, daleko je od toga. Ono zvuči obećavajuće upravo jer je detektovano ogromno financijsko neznanje, a već male promjene, u razmišljanju i djelovanju, dovode do konkretnih rezultata.
Postati financijski pismena osoba, a posebno žena, je nešto što je nemoguće ostvariti bez hrabrog samouvida u uvjerenja, emocije i obrasce razmišljanja koje smo preuzele od društva u kojem smo odrasle. Kako je to društvo najčešće duboko patrijarhalno to učenje postaje čin protesta. Patrijarhalna društva stoljećima, suptilno i sistemski, čuvaju vrijedne informacije povećavajući jaz između privilegiranih i marginaliziranih grupa značajno pogoršavajući ili stagnirajući marginalizirane pojedince/ke onemogućavajući im zauzimanje moći i utjecaja koji je posebno važan za ove grupe.
Govoreći o ličnim finansijama, one čine otprilike 20 % ličnog izbora i 80 % okolnosti. Ipak, historijski, savjeti stručnjaka za novac sugerisali su da, ako ste siromašni, u dugovima ili finansijski ugroženi, to u potpunosti vaša krivica.
Upravo zbog toga, autorica insistira da ne možemo razgovarati o ličnim finansijama, novcu ili ekonomiji, a da ne govorimo o sistemskoj opresiji. Spoljašnji faktori uključujući, ali ne ograničavajući se na rasizam, ableizam, homofobiju, recesiju, prirodne katastrofe i nedostatak pristupa zdravstvenoj zaštiti, plaćenom odsustvu ili alimentaciji, u velikoj su mjeri razlog zbog kojeg se mnogi finansijski muče.
Jedan od najvažnijih doprinosa ove knjige jeste u raskrinkavanju mitova o novcu koji su emotivno-strukturalni čvorovi koji konstantno nanovo stvaraju unutarnji i vanjski otpor prema zauzimanju većeg udjela u financijskoj moći i utjecaju.
____________
MIT 1: „Treba da znaš ‘kako s novcem’”
Očekuje se da svi magično znaju upravljati novcem, a posebno žene koje su historijski bile uskraćene za finansijsko obrazovanje.
Ovaj narativ stvara sram i osjećaj nekompetentnosti. Žene se često osjećaju nesposobno jer nisu imale priliku učiti o novcu kroz školu ili porodicu. Muškarci, s druge strane, imaju pristup mrežama, informacijama i socijalno prihvatljivim formama za razgovor o bogatstvu. To društveno nejednako polje dovodi do toga da žene preispituju svoju vrijednost i kompetencije.
Historijski, žene u SAD nisu mogle dobiti kreditnu karticu na svoje ime bez muškog ko-potpisnika sve do 1974., a poslovni kredit do 1988. Ovakva sistemska diskriminacija ostavlja dugotrajne posljedice na financijsku sigurnost, a ovakvo uvjerenje dovodi do osjećaja srama koji proizlazi iz nedostatka finansijskog znanja, a koji se dalje može se pretvoriti u bespomoćnost, paralizu pri donošenju odluka i stalnu unutrašnju kritiku.
____________
MIT 2: „Razgovor o novcu je nepristojan”
Pitati druge koliko zarađuju ili kakve investicije imaju je tabu i neukusno.
Ovaj narativ služi patrijarhatu da nas drži u tišini i kontroliše naš pristup informacijama. Kad se ne razgovara o novcu, žene ne znaju da im kolege s istim iskustvom zarađuju više, te ostaju potplaćene i obeshrabrene.
Ovakvo skrivanje informacija vodi do smanjenja pregovaračke moći, financijske netransparentnosti u vezama i profesionalnog stagniranja. Prekid ovog narativa kroz otvoreni dijalog o finansijama jača samopouzdanje i omogućava sistemsku promjenu.
____________
MIT 3: „Bit ćeš bogat/a ako samo vrijedno radiš”
Ako dovoljno radiš, automatski ćeš postati bogat/a.
Ovaj narativ ignorira sistemsku opresiju, generacijsko siromaštvo i diskriminaciju. Pretpostavlja da je siromaštvo rezultat neuspjeha pojedinca, a ne rezultata historijskih i društvenih faktora.
Puritanski koncept „vrijedan rad = prosperitet” primijenjen je i na rasne nejednakosti. Bijeli veterani su kroz GI Bill i državnu podršku mogli kupiti kuće i akumulirati bogatstvo, dok su crni i druge manjinske zajednice bile isključene. Očekivanje da samo radom stječemo bogatstvo dovodi do osjećaja krivice i neuspjeha kod onih koji su vrijedni, ali se suočavaju sa strukturnim barijerama.
____________
MIT 4: „Ako nisi muškarac, željeti novac je ‘sebično”
Žene koje žele novac ili finansijsku neovisnost čine nešto sebično i egoistično.
Ovaj narativ proizlazi iz kulturnih očekivanja i socijalizacije djevojčica da brinu o drugima i stavljaju tuđe potrebe ispred svojih. Igračke, obrazovanje i društveni pritisci od malih nogu oblikuju stav da je ambicija za bogatstvom neprihvatljiva. Studije pokazuju da ženski mozak pokazuje veću aktivnost pri dijeljenju novca, dok muški reaguje na zadržavanje što ukazuje na uvjetovanost socijalnim normama.
Psihološki ovo dovodi do samosabotaže, potiskivanja ambicija i osjećaja krivice kada žena zarađuje ili troši za sebe. Financijski feminizam ovdje znači pravo žene da zarađuje i raspolaže novcem bez opravdanja ili sramote.
____________
MIT 5: „Novac ti ne može kupiti sreću” (ili „Željeti novac je zlo”)
Novac je zlo i ne donosi istinsku sreću.
Ova izreka održava žene (i marginalizovane grupe) finansijski malima, nesigurnima i preopterećenima zanemarujući da novac činjenično omogućava stabilnost, sigurnost, mogućnost izbora i slobodu što su stvarne osnove sreće. Siromaštvo i nedostatak resursa negativno utiču na kogniciju, nivo stresa i donošenje odluka u svim drugim aspektima života.
U društvenom smislu odbacivanje ovog mita omogućava ženama da preuzmu kontrolu nad svojim finansijskim životom, ulažu u sebe i stvore prostor za druge, čime se gradi stabilnija i pravednija zajednica.
____________
Ističući navedene mitove koje autorica navodi u knjizi, a koji služe kao osnova kompletne strukture knjige, razumijevamo da knjiga ne obara svjetonazore kapitalizma, već svojim kritičkim osvrtom prema istom daje savjete ženama na koji način mogu učiniti ono što je moguće ondje gdje se trenutno nalaze i s onim što trenutno posjeduju. Vjerovatno je u tome specifičnost ove knjige i njene autorice. Ona pozicionira ženu realno i već danas joj omogućava alate vlastitog samoosvještavanja i povećanja samopouzdanja, a u svom svakodnevnom odnosu prema novcu.
„Kada imate sve što vam treba, napravite duži sto, a ne višu ogradu”, ističe autorica, čime jasno naznačava da je misija finansijskog feminizma učiniti sve što je u vašoj moći da stvorite čvrst i lijep sto za sebe, a zatim pozovete druge za njega, umjesto da čuvate obilje samo za sebe. A kada su svi za stolom nahranjeni, počinjemo rušiti ograde koje su drugi postavili.
Jer jedino kada smo zbrinuti, tek tada možemo raditi na promjeni sistema.